predbilježite se na: Postove | Komentare

Hyper-V za sve

Isključi komentare
Hyper-V za sve

Hyper-V 3.0 najnovija je verzija Microsoft virtualizacijske tehnologije koji je sastavni dio Windows Servera 2012, Hyper-V Servera 2012 i Windows 8 operativnog sistema. Hyper-V u verziji 3.0 ne samo da je došao s mnogim novinama i poboljšanjima nego je i donio revoluciju u virtualizaciji, a posebno ako pričamo o klijentskom operativnom sistemu, Windowsima 8. Hyper-V 3.0 od sada ponosno može stati uz bok i ostalim virtualizacijskim platformama koje imamo na tržištu, te preuzeti velik dio kolača.

Dokazano je da virtualizacija već godinama pomaže i omogućava organizacijama da smanje troškove vezane za IT infrastrukturu. Više ne trebamo za svaki pojedinačni servis imati fizički poslužitelj jer na jednom fizičkom poslužitelju možemo imati velik broj virtualnih poslužitelja za različite servise čime automatski trošimo manje električne energije, kako za velik broj fizičkih poslužitelja, tako i za hlađenje i ostale komponente. Lakše je i jednostavnije održavanje, brže implementiramo nove servise čime smo efikasniji i brži u svakodnevnom radu i tome slično.
Virtualizacija nije novost, ali promjene koje nam je donio Hyper-V 3.0 ne samo da je novost nego je i revolucija u virtualizaciji. Kako bi na pravilan način implementirali virtualnu infrastrukturu prvenstveno moramo imati dobar plan jer dobro planiranje i vođenje projekta je pola posla. Virtualizacija bez dobrog plana i vođenja mnogo je opasnija nego uopće nemati virtualno okruženje. Što smatramo pod planiranjem virtualnog okruženja? Netko bi rekao, pa potrebno nam je nekoliko fizičkih poslužitelja na koje ćemo instalirati virtualne mašine i to je sve. Kada bi trebali objasniti nekom tko ne razumije virtualizaciju vjerojatno bi to tako i rekli. Međutim nije sve tako jednostavno kako se čini. Postavlja se pitanje na kakvim fizičkim poslužiteljima će raditi virtualne mašine, koliko su oni pouzdani? Kakva nam je mrežna infrastruktura po kojoj će svi ti podaci prolaziti i hoće li nam biti uvijek dostupni? Imamo li prostor s adekvatnim uvjetima u koji ćemo smjestiti našu opremu?
Postavlja se pitanje stabilnosti i sigurnosti fizičkih poslužitelja. Na jednom fizičkom poslužitelju nalazi se nekoliko virtualnih mašina s bitnim servisima. Što ako fizički poslužitelj iz bilo kojeg razloga prestane raditi, imamo li drugi na koji možemo virtualne mašine u što kraćem roku preseliti na novi fizički poslužitelj? Imamo li sigurnosnu kopiju fizičkih poslužitelja i njihovih servisa, te na kraju imamo li plan za vraćanje servisa u funkciju u najkraćem mogućem roku, Disaster Recovery plan? Ima tu još nekoliko segmenata koje možemo spomenuti, ali i navedeno nam govori da virtualizacija infrastrukture nije jednostavan i brz proces.

Što nam je donijela Hyper-V rola u novoj verziji?

Instalacija Hyper-V role nije se puno promijenila od svoje prethodne verzije. Postupak instalacije je vrlo jednostavan, te kroz nekoliko klikova mišem i nekoliko konfiguracijskih podešavanja vaš Hyper-V poslužitelj spreman je za upotrebu. Kada pokrenete Hyper-V Manager konzolu vidjet ćete da je skoro pa identična prethodnoj. Međutim, kada krenete koristit Hyper-V onda tek vidite njegovu moć i promjene koje su nam stigle. Pa što je to novo i promijenjeno u ovoj verziji? Da idemo nabrajati sve zauzeli bi cijeli broj Mreže, stoga ćemo nabrojati samo one koje su prema mišljenju autora ovog teksta najbitnije.
Hyper-V Client, od sada možemo virtualizirati infrastrukturu i na klijentu, točnije, Hyper-V rola je dio Windowsa 8, te možemo dizati virtualne mašine lokalno da ne ovisimo o ostaloj infrastrukturi.
U posljednje vrijeme možete čuti, „ukoliko se ne primite PowerShella uskoro nećete biti dobar sistemski administrator!“. Novi poslužiteljski operativni sustav došao je sa velikim brojem novi komandi za PowerShell tako da sada ne da možete upravljati svime putem komande linije, nego neke radnje nećete biti u mogućnosti napraviti bez PowerShella. Isto se odnosi i na Hyper-V s kojim možete u cijelosti upravljati putem PowerShella kroz Hyper-V PowerShell module. Hyper-V Replica, pomoću koje imamo mogućnost repliciranja virtualnih mašina između podatkovnih centara, udaljenih lokacija kako bi imali mogućnost brzog oporavka infrastrukture u slučaju eventualne katastrofe, Disaster Recovery. Resource metering, odlična stvar ukoliko želimo znati koliko je iskorištena IT infrastruktura, koliko nam je resursa potrebno, imamo li mjesta za eventualnu uštedu i slično, a ovo nam je osobito bitno ukoliko iznajmljujemo naše resurse. Od sada možemo iskoristiti dijeljeni direktorij kako bi imali Storage za virtualne mašine putem SMB 3.0 File Shares.
Mnogi koji su radili i rade za prijašnjoj verziji Hyper-V znaju koja je muka prebacivanje virtualnih mašina s jednog Hyper-V poslužitelja na drugi; export, copy, import. Ako je virtualna mašina velikog kapaciteta to traje i traje. Od sada dovoljno je samo napraviti kopiju na destinaciju gdje želimo da nam se nalazi virtualna mašina, napravimo import i to je to. Osim toga, ukoliko smo željeli napraviti migraciju virtualnih mašina koje su u radu, to smo mogli učiniti isključivo putem Virtual Machine Managera i to samo jednu virtualnu mašinu. Sada to možemo napraviti bez korištenja Virtual Machine Managera, jednostavno putem Hyper-V Manager konzole. I to nije sve! Možemo raditi Live Migration neograničenog broja virtualnih mašina istovremeno, odnosno koliko nam do dopušta propusnost infrastrukture.
U novoj verziji dobili smo i novi format virtualnog diska, (.VHDX) koji sada kapacitetom može biti velik do 64TB, za razliku od prijašnje verzije, (.VHD), maksimalno 2TB. Osim što se povećala mogućnost kapaciteta virtualnog diska dobili smo brže, sigurnije i otpornije diskove.
Pored dosadašnje mogućnosti virtualiziranja mrežnih adaptera sada imamo mogućnost virtualizacije kompletnih mreža, kao i povećanja virtualne memorije čak do 1TB po virtualnoj mašini. Napravljena su mnoga poboljšanja po pitanju visoke dostupnosti virtualnih mašina. Umjesto dosadašnjih 16 Nodeova po Clusteru u isti možemo smjestiti do 64 Nodea. Ovo je samo jedan mali dio novih i nadograđenih mogućnosti koje nam pruža Hyper-V 3.0, ali mislimo da je dovoljno kako biste imali razloga virtualizirati svoju IT infrastrukturu pomoću Hyper-V virtualizacijske platforme.

Novo i nadogradjeno

Razlike između Hyper-V, Hyper-V Servera i Hyper-V klijenta

Postoje tri različite verzije Hyper-V role koje je moguće instalirati. Prvu i najpoznatiju instaliramo na Windows Server 2012. Njegova u potpunosti besplatna verzija nalazi se na Hyper-V Serveru 2012, te Hyper-V rola na Windowsima 8 koju nazivamo Hyper-V Client. U nastavku ćemo opisati koje su razlike između ove tri verzije Hyper-V role.
Hyper-V impresivno je poboljšan od svoje prve verzije. Značajke koje su došle s posljednjom verzijom u nekim segmentima su i do 16 puta veće nego što su bile u prvoj verziji. Zbilja impresivno uzmemo li u obzir da je ovo tek treće izdanje Hyper-V role. Hyper-V jedna je od najfascinantnijih i najviše dorađena rola na Windows Serveru 2012. Njena treća verzija nadilazi virtualizaciju i pomaže nam u pri izradi Cloud infrastrukture.
Hyper-V instaliramo kao rolu na obje verzije Windows Servera 2012, Standard ili Datacenter. Jedina razlika između ove dvije verzije je u licenčnom modelu. Sa Standard verzijom imamo pokrivene dvije licence za virtualne mašine, (samo ako je na Hyper-V domaćinu instalirana Hyper-V rola), dok u Datacenter verziji imamo mogućnost instalacije neograničenog broja virtualnih mašina.
Hyper-V Server 2012 je u potpunosti besplatan operativni sustav koji ima iste mogućnosti koje su vezane za virtualne mašine kao i Windows Server 2012. Razlika je u tome što u njemu nisu uključene licence za virtualne mašine i ne dolazi sa grafičkim sučeljem. Održavanje virtualnih mašina moguće je jedino s drugog računala putem Hyper-V Manager konzole koja se nalazi na Windows Serveru 2012 ili na Windowsima 8, te putem System Center 2012 Virtual Machine Managera. Kao što smo već spomenuli, sve značajke, Failover Cluster, Shared Nothing Live Migration i Hyper-V Replica uključene su u ovu besplatnu verziju.
Jedna od novih stvari na Windows 8 operativnom sustavu je Hyper-V rola koja nam je donijela revoluciju u virtualizaciji na osobnim računalima. Od sada korisnici mogu lokalno instalirati virtualne mašine, testirati razna okruženja i implementirati nove tehnologije bez ovisnosti na kapacitet interne infrastrukture, te bez mogućnosti ugrožavanja produkcijske okoline. Od sada korisnici mogu doživjeti virtualizaciju iz prve ruke! Hyper-V Client rolu možemo instalirati na Windows 8 platformi i to na verzijama Pro i Enterprise, osim toga zahtjeva procesor koji ima Second Level Address Translation (SLAT). Iako je Hyper-V Client vrlo sličan poslužiteljskoj verziji postoji nekoliko stvari koje nemamo na Hyper-V Clientu, a to su:
Hyper-V Replica
Remote FX capability to virtualize GPUs
Live Migration i Shared Nothing Live Migration
SR-IOV Networks
Virtual Fibre Channel
Network Virtualization
Failover Clustering
VM Monitoring

Bez obzira na navedene limite, (prema našem mišljenju ovu su nebitne razlike i stvari koje nikada i ne bismo koristili na osobnim računalima), Hyper-V Client ima sve ostale značajke koje ima Hyper-V na poslužiteljima, poput, Storage Migration, .VHDX, VMs running on SMB 3.0 File Shares, PowerShell integration, Hyper-V Manager, Hyper-V Extensible Switch, QoSVirtualne mašine koje su kreirane na Hyper-V Clientu identične su onima koje su kreirane na poslužiteljima. Primjerice, kreiramo li virtualnu mašinu na klijentu istu smo u mogućnosti prebaciti na poslužitelj.

Nadogradnja na Hyper-V 3.0

Ukoliko želimo nadograditi IT infrastrukturu na novu Hyper-V verziju moramo napraviti nadogradnju operativnog sustava na Windows Server 2012 obzirom da je to baza Hyper-V role. Ukoliko smo slušali savjet da na Hyper-V host ne instaliramo ništa osim Hyper-V role onda nećemo imati problema. Sama procedura nadogradnje operativnog sustava je vrlo jednostavna, no preporuka je, naravno ako ste u mogućnosti, dići sve iz nule. Bez obzira jeste li radili In-place upgrade ili ste dizali sve iz nule te radili migraciju virtualnih mašina na novi Hyper-V poslužitelj bitno je držati se niže navedenih preporuka prilikom nadogradnje virtualnih mašina. Dvije najbitnije stvari koje ne smijemo zaboraviti su, nadogradnja integracijskih servisa i konvertiranje virtualnog diska iz starog formata, (.VHD) u novi format, (.VHDX). Zašto je ovo bitno? Ukoliko ne napravimo nadogradnju integracijskih servisa postoji mogućnost raznih grešaka u radu virtualne mašine. Procedura nadogradnje integracijskih servisa traje nekoliko minuta i potrebno je napraviti ponovno pokretanje virtualne mašine. Konvertiranje virtualnih diskova isto tako je jednostavan proces kroz koji nas vodi čarobnjak za konverziju diskova. Osim u tekstu navedenih razloga konvertiranja virtualnih diskova u novi format prilikom nadogradnje dobivamo mnogo na brzini virtualnih diskova.

Hyper-VManager

Uživajte u virtualizaciji s novom verzijom Hyper-V!

Romeo

Comments are closed.